Green Claims je na spisku za povlačenje. Zabrana ostaje.

Kiril ShivachevKiril Shivachev•Objavljeno •6 minuta čitanja
Četiri prazne kartonske etikete na kanapima na svetloj podlozi

Predlog direktive o zelenim tvrdnjama (Green Claims) nalazi se na spisku predloga u proceduri koje Evropska komisija namerava da povuče. Komisija to namerava da uradi u roku od šest meseci, što bi po našoj računici bilo otprilike do početka maja 2027. Direktiva koja zabranjuje opšte ekološke tvrdnje upućene potrošačima ostaje na snazi, jer je reč o drugom aktu, koji je već usvojen i primenjuje se od 27. septembra 2026. Srpskih proizvođača tekstila, nameštaja, građevinskih proizvoda i čelika tiče se onda kada njihove tvrdnje stižu do potrošača na tržištu EU.

Povlačenjem predloga otpala bi provera pre upotrebe koju je Green Claims predviđao. Po važećim pravilima niko vam unapred ne potvrđuje da je neka tvrdnja u redu, a dokaz morate da imate kod sebe onog dana kada ga nadzorni organ zatraži.

Povlačenje predloga Green Claims je najavljeno, ali još nije izvršeno

Predlog Green Claims, COM(2023) 166 final, 2023/0085(COD), stoji pod tačkom 4 u Aneksu III programa rada Evropske komisije za 2027. godinu, COM(2026) 710 final, usvojenog 4. novembra 2026. U tom aneksu navedeno je 18 predloga u proceduri, a fusnota pojašnjava da Komisija namerava da ih povuče u roku od šest meseci. Po našoj računici to je otprilike do početka maja 2027.

Prema obrazloženju Komisije, suzakonodavci tekst razmatraju više od tri godine, pokušaji predsedništva Saveta tokom 2025. nisu uspeli i malo je verovatno da će predlog u razumnom roku dobiti podršku Saveta. U obrazloženju se ne pominje predlog koji bi zamenio ovaj tekst. Da li će se delovi teksta vratiti u nekom drugom predlogu, ne zna se.

Namera još nije povlačenje. U terminologiji Evropskog parlamenta za status procedura predlog je „povučen“ tek kada je povlačenje objavljeno u Službenom listu EU. Naslovi sa rečima poput „ukinuta“ su preuranjeni.

Komisija je takvu nameru već jednom objavila, 20. juna 2025, a trijalog zakazan za 23. jun 2025. je otkazan. Program rada za 2026. godinu, COM(2025) 870, ipak je predlog i dalje navodio među predlozima u proceduri. Sada je namera zapisana u usvojenom dokumentu Komisije i ima rok. Hronologiju vodimo na stranici regulatorne promene.

Povlačenjem predloga Green Claims otpala bi provera pre upotrebe

Zajedno sa predlogom Green Claims, koji je 4. novembra 2026. uvršten na spisak za povlačenje, otpala bi i provera koju bi pre upotrebe obavio nezavisni organ. Tekst od 22. marta 2023. zahtevao bi da se izričite ekološke tvrdnje potkrepe priznatim naučnim dokazima, uz uzimanje u obzir životnog ciklusa, i da ih akreditovani nezavisni organ proveri pre nego što počnu da se koriste. Direktiva (EU) 2024/825 takvu proveru ne sadrži.

Bez te provere imali biste jedan postupak manje, ali vam nijedan nezavisni organ ne bi rekao još pre štampanja kataloga da li tvrdnja stoji. Važeća pravila takav odgovor ne predviđaju: nijedan organ ne odobrava tvrdnje unapred.

Nadzor dolazi kada je proizvod već na tržištu EU, a sprovodi ga nacionalni organ za zaštitu potrošača u zemlji u kojoj prodajete. Procena da li je dokaz dovoljan ostaje na vama sve dok ga neko ne zatraži.

Direktiva 2024/825 ne može da bude na spisku za povlačenje, jer je već usvojena

Direktiva (EU) 2024/825, poznata kao Direktiva o osnaživanju potrošača, primenjuje se od 27. septembra 2026. Spisak iz Aneksa III programa rada za 2027. godinu obuhvata predloge u proceduri, pa usvojeni akt na njemu ne može da se nađe i direktiva ostaje netaknuta.

Direktiva dodaje nove prakse na evropsku crnu listu nepoštenih poslovnih praksi. Jedna od njih je opšta ekološka tvrdnja („ekološki“, „zeleno“) kada trgovac ne može da dokaže priznatu izuzetnu ekološku učinkovitost. Detaljno smo obradili šest praksi u vezi sa zelenim tvrdnjama.

Srbija nije članica EU i direktiva se u Srbiji ne primenjuje. Do srpskog proizvođača stiže preko onoga što se prodaje potrošačima na tržištu EU, a važe pravila tržišta na kome se prodaje.

Za sankcije postoji zajedničko pravilo EU. Prema članu 13. stav 3. Direktive 2005/29/EZ, kada se kazne izriču na osnovu člana 21. Uredbe (EU) 2017/2394, dakle u koordinisanoj akciji protiv rasprostranjenih povreda, maksimalna novčana kazna mora da iznosi najmanje 4% godišnjeg prometa trgovca u državi članici ili državama članicama o kojima je reč. Tih 4% je donja granica propisanog maksimuma. Nije reč o najmanjoj mogućoj kazni, a ni o procentu globalnog prometa. Koliko će iznositi pojedinačna kazna, odlučuje se na nacionalnom nivou.

Direktiva se odnosi i na nazive. Definicija ekološke tvrdnje obuhvata nazive brendova, kompanija i proizvoda, a Komisija u svojim pitanjima i odgovorima navodi da „eko“ ili „zeleno“ u nazivu brenda ili proizvoda može da predstavlja ekološku tvrdnju.

Da li zabrana opštih ekoloških tvrdnji pogađa proizvođača koji prodaje preko trgovinskog lanca?

Direktiva (EU) 2024/825 uređuje odnose sa potrošačima (B2C). Prema našem praktičnom tumačenju, i proizvođač koji prodaje preko trgovinskog lanca u EU oseća ova pravila od 27. septembra 2026: očekujemo da će trgovac koji tvrdnju upućuje potrošaču tražiti podatke od proizvođača.

Evropska komisija u neobavezujućim pitanjima i odgovorima navodi da korporativni sajtovi sa mešovitim sadržajem za potrošače i poslovne korisnike verovatno potpadaju pod direktivu ako se obraćaju potrošačima.

Iza konkretne tvrdnje stoje proveren sastav, izmeren reciklirani sadržaj, ekološki otisak i podaci o trajnosti i popravci. Ovakvi podaci će verovatno ući i u digitalni pasoš proizvoda po ESPR-u: delegirani akt za tekstil očekuje se oko 2027, a zahtevi za nameštaj oko 2028. godine. Ko ove podatke sredi zbog svojih tvrdnji, bar deo će imati spreman i za pasoš.

Pasoš i registar EU, međutim, ne proveravaju da li je tvrdnja tačna, pa postojanje pasoša to ne dokazuje.

Šta da čuvate za svaku zelenu tvrdnju pre nego što organ zatraži dokaz

Zabrane dodate u Aneks I Direktive 2005/29/EZ sprovodi nacionalni organ za zaštitu potrošača države članice u kojoj prodajete, i to kada je proizvod već na tržištu. Zato za svaku tvrdnju vodite evidenciju u kojoj stoje:

  • tačna formulacija;
  • mesto gde se pojavljuje, uključujući naziv proizvoda i katalog;
  • datum kada je upotrebljena;
  • dokument na kome se zasniva;
  • ime odgovorne osobe u kompaniji.

Evo primera izmišljenog za ovaj članak. „Ekološki dušek“ je opšta tvrdnja. „Navlaka od 60% recikliranog poliestera“ je konkretna i može da se proveri ako čuvate dokument za odgovarajuću šaržu. Ona se, međutim, odnosi samo na navlaku, ne na ceo dušek. Predstavljanje tvrdnje o delu proizvoda kao tvrdnje o celom proizvodu još je jedna od zabranjenih praksi.

Datum je važan jer nadzor dolazi posle stavljanja na tržište i, po našem mišljenju, biće bitno kojim ste podacima raspolagali onog dana kada je tvrdnja upotrebljena. Zato se na našoj platformi svaka promena u pasošu beleži u revizorskom tragu u koji se zapisi samo dodaju. Taj trag pokazuje šta je i kada zapisano, ali ne dokazuje da je tvrdnja tačna. Istu disciplinu možete da održavate i u običnoj tabeli, pod uslovom da stare redove ne menjate.

Ako organ za zaštitu potrošača u zemlji EU u koju izvozite sutra zatraži dokaz za zelenu tvrdnju na vašem najprodavanijem proizvodu, koji ćete dokument poslati i koji datum on nosi?

Kako izgledaju sređeni podaci o proizvodu, možete da vidite u demo pasošima.

Izvori: COM(2026) 710 final, Aneks III, tačka 4; COM(2025) 870; COM(2023) 166 final; Direktiva (EU) 2024/825; Direktiva 2005/29/EZ, član 13.

Izvori

  1. programa rada Evropske komisije za 2027. godinu — commission.europa.eu
  2. Direktiva (EU) 2024/825 — eur-lex.europa.eu

DigitalProductPassport u drugim zemljama: Albanija · Bugarska · Češka · Grčka · Hrvatska · Mađarska · Poljska · Rumunija · Slovačka · Slovenija · Evropska unija